COVID-19: Kako uključiti marginalizovane i ranjive osobe u komunikaciju o riziku i u angažovanje zajednice

Žene, starija lica, adolescenti, mladi i deca, osobe sa invaliditetom, autohtono stanovništvo, izbeglice, migranti i manjine susreću se sa najvećim stepenom društveno- ekonomske marginalizacije. Marginalizovani ljudi postaju još ranjiviji u vanrednim situacijama. Razlog za to su faktori poput odsustva pristupa delotvornim sistemima praćenja i ranog upozoravanja i zdravstvenim uslugama. Predviđa se da će epidemija COVID-19 virusa imati znatan uticaj u raznim sektorima.

Najugroženije grupe stanovništva su one koje:

• se dosta oslanjaju na neformalnu ekonomiju;

• se nalaze u oblastima podložnim šokovima;

• imaju neadekvatan pristup socijalnim uslugama odnosno političkom uticaju;

• imaju ograničene kapacitete i mogućnosti za izdržavanje i adaptaciju

• imaju ograničen ili nikakav pristup tehnologijama.

Razumevanjem ovih problema možemo da podržimo kapacitet ranjivih grupa u vanrednim situacijama. Možemo da im pružimo prioritetnu pomoć i da ih uključimo u procese odlučivanja vezano za odgovor, oporavak, spremnost i smanjenje rizika.

Previous
Previous

Žene na selu - Uticaj pandemije COVID-19, UN Women, jul 2020.

Next
Next

UNFPA (mart, 2020): COVID-19: Kroz prizmu rodne ravnopravnosti / Tehnički izveštaj